Broj 2 - Decembar 2018

Moralne implikacije ulične fotografije

Već na prvi pogled postaje očigledno da ulična fotografija predstavlja kompleksnu mešavinu različitih podvrsta fotografije – u svom izvornom obliku ona je nerazdvojna od gradskog pejzaža i arhitekture, ali i od ljudi koji se kreću tim ulicama, što doprinosi dokumentarnom značaju ovog žanra. Stvar postaje kompleksnija kad se uzme u obzir da postoji i čitav niz podvrsta u okviru ulične fotografije, ali isto tako postoji i veliki sukob mišljenja povodom toga šta je autentična ulična fotografija. Da bismo postavili pitanje moralnih implikacija, mora se uzeti u obzir čitav niz faktora, jedan od značajnijih jeste istorijski značaj i promena kroz istoriju.

Nastavi sa čitanjem

Broj 2 - Decembar 2018

Pet saveta za bolju pejzažnu fotografiju

Umetnost se još od Aristotela i antičkog doba posmatrala kao mimezis prirode i života. Upravo se iz te ideje i rodila pobuna protiv mimetičkog predstavljanja sveta u umetnosti 20. veka, te se slikarstvo bori sa istorijom tako što poništava njen prvobitni model.
Sa druge strane, pojava fotografije uslovljava promenu u svetu umetnosti; postoji veliki strah da će fotografija da zameni slikarstvo i da će slikari ostati bez posla, a njihov talenat i trud ostati neuvaženi. Naravno, istorija nam je pokazala da takve promene ne dolaze naglo, a i zasigurno nisu uslovljene samo jednim faktorom. Međutim, kad je u pitanju pejzažno slikarstvo, ono je verovatno bilo pod najvećom pretnjom od strane fotoaparata.

Nastavi sa čitanjem

Broj 2 - Decembar 2018

O fotografiji – lete na jug

Tamo, gde je sunce tako užareno da će svaki put probiti fotografiju. Ne pamtim kroz objektiv, ne pamtim nikako. To je sistem za sebe kom ja nemam pristup. Sećanja ne služe ničem, jer dok pišem prolazi jedini trenutak koji posedujem. Samo tad postojim. Gde su sve slikane... ne sećam se kad je to bilo... Sigurno je bilo nezaboravno. „Kako je moguće da se ne sećaš?” Mrzim to pitanje – dokaz da me ni ovaj prijatelj ne poznaje. Ne preuveličavam. Ta fotografija kod mene u mozgu bez sumnje spoji brže, jače i više neurona. 

Nastavi sa čitanjem

Broj 2 - Decembar 2018

Dnevnik neba

Mart 2016. Godine 

Kadiz

Ne znam da postoji fotoaparat koji može u svoj kadar da zarobi čitavo nebo.

Gdje god da sam putovao, ma na kom mjestu da sam se našao, uvijek je nada mnom bilo nebo, a ja ga nikada nisam uspjeo uhvatiti cijelog, pripitomiti ga ma kojim aparatom, pa i ruskim „СМЕНА СИМВОЛ“, koji mi je ostao od oca kao jedina uspomjena na njegovu pasiju za fotografijom, koja ga je, neki tvrde, i odvjela u smrt.

Od tih djelića koje sam kupio naokolo, nastao je Dnevnik neba, moja intimna i samo meni smislena zbirka isječaka iz tog neuhvatljivog prostranstva. Gdje god da sam išao, s kim god da sam se sretao, činilo mi se da sam uvijek u jednoj te istoj priči, ali kada god bih pogledao gore, vidjeo bih nebo, to uporno nebo koje me prati od mog rođenja, a znam da će biti tu i onog trenutka kada izdahnem, pa i mnogo, mnogo posle mene. Rijetko kada bih ga vidjeo u cjelini, uvijek su među nama antene ili kupole. Naći ga čistog i samog iziskuje previše truda, a meni nije do tog čistog neba, nego do mene pod njim, mene sa fotoaparatom u rukama, mene sitnog pred tim prostranstvom koje pozira.

Predrag Šapa

facebook_page_plugin